Stratifikacija
Vrsta: Seminarski | Broj strana: 16 | Nivo: Ekonomski fakultet

UVOD
Rad se bavi problemom društvene stratifikacije, njegovim uzrocima i strukturi.
Određene društvene grupe imaju zajedničke identitete, interese i slične načine života.
Međutim, društvena nejednakost može postojati i bez društvenih slojeva. Tamo gdje su nekada postojale klase, čiji su članovi imali neku vrstu svijesti i interesa sada postoji neprekinut kontinuitet statusa po zanimanju, određen različitim stepenom ugleda i ekonomskog nagrađivanja. Time je hijerarhija pojedinaca zamjenila hijerarhiju društvenih grupa.
Među članovima svakog sloja postoji tendencija da razvijaju vlastitu subkulturu, tj.određene norme, stavove i vrijednosti koje su usklađene za njih kao društvenu grupu.
Subkulture slojeva pokazuju tendeciju da budu veoma različite kad su mogućnosti za kretanje iz jednog sloja u drugi vrlo malene. Ona može biti usmerena prema gore, kao na primjer prelaz iz radničke u srednju klasu ili obrnuto. U zatvorenim sistemima koji nude male mogućnosti za društvenu pokretljivost, položaj pojedinaca je obično uslovljen rođenjem i pojedinac ne može učiniti gotovo ništa da ga izmijeni.
Za razliku od toga, sistem stratifikacije u kapitalističkom društvu može poslužiti kao primjer visoke društvene pokretljivosti ili otvorenog sistema. Neki tvrde da je klasna pozicija stečena vlastitim odlikama i sposobnostima. Mnogi sistemi vjeruju da je društvena nejednakost biološki utemeljena. Ona je prirodna ili fizička, sastavljena od razlika u godinama, zdravlju, fizičkoj snazi i osobinama duha.
Društvena nejednakost se sastoji od povlastica koje ljudi imaju u odnosu na druge, kao bogatstvo, ugled i moć. Ona čini osnovu sistema društvene stratifikacije.
Biološki faktori postaju važni u mnogim stratifikacijskim sistemima zbog značenja koja im pridaju različite kulture.
Takva verovanja služe da bi objasnila sistem i opravdala ga pozivajući se na prirodu.
1. STRATIFIKACIJA – pojam i struktura
Potreba za stratifikacijom proizilazi iz činjenice da se ljudi međusobno razlikuju po svojim prirodnim sposobnostima i talentu, kao i da društveni položaji nemaju podjednak značaj za održanje društva. Neki položaji u društvu su važniji od drugih, oni zahtijevaju posebno znanje i vještine a broj pojedinaca koji ih imaju je ograničen. Iz tog razloga, jedna od bitnih funkcija stratifikacije je da poveže najsposobnije ljude sa funkcionalno najvažnijim položajima. To se postiže povezivanjem visokih nagrada sa tim položajem.
Stratifikacija je društveno sankcionisanje nejednakosti, i sva se društve razlikuju prema načinima kontrole nejednakosti. Civilizacija počinje sa klasnom podjelom i ova se podjela odražava sve do današnjih dana.
Ropstvo je najekstremniji oblik društvene nejednakosti, u kojem neki pojedinci raspolažu drugima kao svojim vlasništvom. Društva sa takvom stratifikacijom moraju imati vrlo razvijem sistem prisile i nasilja nad pojedincima kako bi održali privilegiju vlasnika.
Ropstvo ( robovlasništvo ), može imati raznolike oblike. U staroj Grčkoj, ili u Rimu, robovi su bili uglavnom zarobljenici nakon bitaka, i oni su mogli biti oslobođeni. Robovi su bili vezani za gospodara, i takav oblik ropstva nazivamo patrijarhalnim.
... 

---------- CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU. ---------- 

www.maturski.org 

 

MOŽETE NAS KONTAKTIRATI NA E-MAIL: [email protected]